Ukoliko se jos uvijek skolujes ili studiras, definitivno imas vise vremena i prilika da povecas svoje sanse za posao. Ostali koji ne pripadaju ovoj grupi, moraju malo vise truda da uloze u pronalazenje istih prilika.

• Odabracu 3 cinjenice sa kojima se svi moramo pomiriti:

1. Zavrsiti faultet vise nije “big deal”

2. Tvoje nije “samo da ucis”

3.  Sva pamet i predmeti na fakultetu te svrstavaju u pocetnika.             Sta znas raditi? Ovisno o fakultetu, ali vjerovatno ne znas nista ili znas “svasta pomalo”. Raditi? Sta znaci RAD?

A sada procitajte slijedeci članak koji ovdje citiram, pa nastavljamo dalje:

“Njemačka štampa o problemu nezaposlenosti mladih u BiH: Traže posao, ali ne i  rad, sami krivi za mizeriju u kojoj žive

Njemački Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) donio je članak o bh. omladini “koja ima nerealna očekivanja, traži posao ali ne i rad i da su i sami krivi za mizeriju u kojoj žive”, prenosi Radio Deutsche Welle.

Potresna brojka

– Kada na jugu ili istoku Evrope dođe do nemira, ne prođe dugo a da se oni ne obrazlože visokom stopom nezaposlenosti mladih. Ništa drugačije nije ni sa protestima u BiH. Političari u BiH nisu u stanju da suzbiju nezaposlenost mladih – pisalo je ovih dana, recimo, u švajcarskom listu Neue Zürcher Zeitung (NZZ).

I zaista, u BiH je, prema navodima Svjetske banke, 58 posto mladih između 15 i 24 godine nezaposleno. To je čak za balkanske standarde potresna brojka.

Da li je BiH država u kojoj korumpirana politička elita ne daje šansu mladim i dobro obrazovanim ljudima? Slovenka Katarina Cvikl, koja od 2012. radi za najbolji Institut za sociološka istraživanja u BiH ‘Populari’, daje drugačiji odgovor na ovo pitanje. Iz empirijski potkrijepljene analize i studije puno se može naučiti o BiH, kao naprimjer da su mnogi nezaposleni mladi Bosanci i Hercegovci sami krivi za mizeriju u kojoj žive. Studija se prije svega bavila apsolventima visokoškolskih ustanova.

Na tu ideju su došli u Institutu “Populari”, tražeći podmladak.

– Iskustvo koje smo stekli s njima bilo je uznemirujuće, od aplikacija za posao, preko intervjua, do radnog morala – kaže Katarina Cvikli dodaje da su i mnogi potencijalni poslodavci stekli su sličan utisak, “tako da smo došli do zaključka da o tome moramo pokrenuti javnu raspravu”.

To im je i uspjelo i to sa veoma provokativnim tezama. U BiH se stalno tvrdi da je loša ekonomska situacija i nedostatak mogućnosti za posao razlog nezaposlenosti. Ali i sami mladi snose svoj dio odgovornosti. To počinje sa nerealnim očekivanjima mnogih apsolvenata. Stalno im govore da su oni elita zemlje i da posao čeka na njih. Njihovi pogledi dolaze i od njihovih profesora, koji uglavnom pripadaju staroj YU-školi.

Iz godine u godinu je u BiH sve više studenata. U posljednjih 15 godina taj broj se udvostručio. U 2000. ih je bilo 58.000, a sada ih je 115.000. Roditelji podupiru svoju djecu u vjerovanju da su oni previše dragocjeni da bi radili neki posao koji nije dovoljno prestižan ili koji nije u skladu sa njihovim obrazovnim profilom, kaže se u studiji Instituta “Populari”. Mnogi studenti ne žele ni da znaju za praksu, za pohađanje semestara na fakultetima u inostranstvu, gdje bi se uz dodatne poslove sami mogli finansirati ili daljem obrazovanju.

Nerealna očekivanja

U Velikoj Britaniji, gdje je Katarina Cvikl završila studij, studenti sami uz raznorazne posliće finansiraju barem dio troškova strašno skupog studija.

Zapravo, kod velikog broja bh. studenata ambicioznost se ispoljava u pogledu njihovih nerealnih očekivanja i to je iskustvo koje je napravio i Davor Odobašić, direktor privatnog portala za posredovanja posla firmama pod nazivom: posao.ba.

– Profesori ih čak ubjeđuju da su neki poslovi za njih sramota. A upravo početnici sa ovakvim gardom nemaju šansi da dobiju ili zadrže posao –  govori Odobašić.

Jasmin Bešić, direktor Omladinskog centra “Kult” stalno pita novopečene akademce kako vide svoju budućnost.

– Mnogi od njih sanjaju da sjede u kafiću i preko telefona orkestriraju svoje saradnike – kaže on.

Ankete pokazuju da su posebno omiljeni poslovi u državnoj službi, u Elektroprivredi ili Telekomu. ‘

– Mnogi mladi ljudi traže posao, ali ne i i da rade i nemaju interesa za rad i zalaganje – dodaje Bešić.

Nije mu jasno kako neko može sa dvadeset i nešto ili 30 godina života biti zadovoljan sa platom od 1.000 KM i istim poslom i pita se: “Pa gdje im je ambicija?”

Ankete pokazuju i da mnogi, u potrazi za poslom, nisu spremni da napuste svoj rodni kraj. Ali, da li mladi ljudi sa ovakvim gardom i stavovima mogu da krive korumpirane političare za to što su nezaposleni?

Institut Populari je kritikovan u BiH zbog ove studije.

– Izvještaj pripisuje krivicu mladima bez poslaiamnestira političare. Osim toga, “Populari” se nije zapitao zbog čega bh. fakulteti proizvode apsolvente koji nemaju šansi da se snađu u poslovnom životu. Kritika nije neosnovana – kaže Katarina Cvikl i najavljuje narednu studiju, koja će se pozabaviti obrazovnim sistemom u BiH, zaključuje se u članku lista Frankfurter Allgemeine Zeitung. ”

Izvor: http://www.oslobodjenje.ba/vijesti/bih/njemacka-stampa-o-problemu-nezaposlenosti-mladih-u-bih-traze-posao-ali-ne-i-rad-sami-krivi-za-mizeriju-u-kojoj-zive

 

Vjerujem da nije jednostavno pronaci se u ovom tekstu, a vrlo je malo onih koji se nece pronaci tu. Dakle, progutacemo knedlu, POMIRITI SE SA CINJENICAMA i nastaviti dalje.

Cinjenica je i da neki uspiju!!! To ohrabruje!!!

(Ovdje ne govorim o djeci onih koji se lako pobrinu i zaposle ih u zeljene institucije, itd, nego o onima koji svojim trudom dodju do posla.)

Malo obrazlozenja za tri cinjenice koje moramo prihvatiti:

1. Mnooogo mladih je zavrsilo fakultet i tome se niko vise nije zacudio. Bez obzira koji fakultet ste zavrsili, niste sami.  Jedno istrazivanje pokazuje da koeficijent inteligencije IQ utice na uspjeh u karijeri samo od 4 do 10%. (A whole new mind, Daniel H. Pink, 2005) Velike uspjehe u karijeri su cak napravili oni koji su napustili fakultet (ne, ne ohrabrujem nikoga na to, samo govorim da fakultet nije jedini kljuc uspjeha), a da ne nabrajam svima poznate multinacionalne kompanije, spomenucu bosanski dernek.ba i kasnije pik.ba koji je kreiran od strane studenata koji su imali volju, upornost i viziju da nesto naprave prije nego su zavrsili fakultet.

2. Tvoje je “samo da ucis”:  Ovo svi cujemo od nasih roditelja koji su ocito ostali u ‘onom sistemu’ i jos uvijek nisu svjesni da smo odavno u vremenu surovog kapitalizma. Fakultet nikako nije samo ucenje i studiranje.  O ovome cu posebno u narednom postu. I jos nesto, nikad nemojte dozvoliti da roditelji za vas idu pitati poslodavca za posao. Nikada! Jedan mladic koji ima 29 god. mi je nedavno rekao: “Ne znam jos za tu firmu, tata je rekao da ce ici pitati…” I vi tu ocekujete da vas neko shvati ozbiljno i zrelo za rad?!

3. Početnik! Tek kada zavrsis fakultet, ustvari – pocinjes. Ukazana mi je prilika da nakon zavrsetka fakulteta pocnem raditi u bransi koja mi je bila smjer na visim godinama studija. Osjecajuci se doslovno kao tele na samom pocetku karijere, bilo mi je najbitnije da me niko ne pita o mom studiju i smjeru. Sramota da nista ne znam a to dvoje se itekako podudaralo!  RAD – to cemo kasnije obrazloziti.

Iskorijeniti zablude koje nam se nalaze u glavamo, potvrdjeno ili ne, je proces koji traje. Neki ce nas nazvati ludjacima, neki ce se smijati, ali ove zablude ne smiju biti tu ako zelimo sebi povecati sanse da dodjemo do posla.

Mozda moje stavove ne dijele mnogi, ali reci cu da su ovo stavovi nekoliko osoba koje su uspjesne u onome sto rade.

Kada smo prihvatili cinjenice, mozemo krenuti u proces oslobadjanja od zabluda koje su normalne u nasem sistemu  i odluciti svaki dan uraditi nesto sto ce nas pribliziti poslu. Jer, traziti posao ne znaci samo predati nekome molbu/biografiju/CV. Do toga jos nismo dosli 🙂

Sve navedeno se odnosi na licnost i na ono sto jesmo ili mozemo uraditi na sebi, a pustimo sada i vlast i drzavu i procente… Najuporniji uspijevaju.

Sta mislite o navedenim cinjenicama?  Neke vrijedjaju, neki ce se smijati, ali meni bi bilo drago da su nam na fakultetu ovako pricali.